“Iako najstarije pitanje u filozofskom mišljenju, pitanje o transcendentnom iskonu, o neizrecivom, apsolutnom bitku još uvijek je više ili manje ostalo neodgovoreno. Kroz povijest mišljenja izmjenjivali su se različiti stavovi i shvaćanja tog apsolutnog bitka, ali unatoč tomu nijedan se od njih nije uspio dokazati kao jedini, ispravni i konačni. Kao da je uvijek nešto izmicalo, nešto što se nije moglo obuhvatiti ni u jednu definiciju, ni u jednu predodžbu, ni u jedan iskaz, nešto što se nikako nije moglo izraziti. Transcendentni karakter Beskonačnoga nadilazio je svaku mogućnost (ljudskog) mišljenja ili iskaza. A ipak ljudi već od početka bijahu izloženi ovom pitanju, kao da ih je nešto prisiljavalo uvijek iznova tražiti odgovor na ovo tako često postavljano i tako često odgovarano pitanje. Povijest ljudskog mišljenja u svojoj je biti prožeta ovim pitanjem o neizrecivom.
U prilog važnosti ovog pitanja govori i činjenica da ne postoji nijedan veliki filozof koji i sam ne bi pokušao odgovoriti na ovo pitanje počevši od vremena predsokratika pa sve do naših dana.
Ipak, ovo pitanje je od svojih početaka do danas doživjelo neke promjene. Od početnog, naravnog pitanja o bitku samom, tijekom povijesti počelo se pitati i o subjektu ovog pitanja, odnosno mišljenja, te o navlastitostima ljudske spoznaje: Koliko spoznaja bitka ovisi i o subjektu te spoznaje?
Ovaj rad, postavljajući pitanje o neizrecivom u djelu Karla Jaspersa i ranog Wittgensteina, pita se ujedno i o uvjetima spoznaje, odnosno govora o njemu. (…)

Ako je svaki govor o transcendentnom vec povezan s golemim poteškoćama, čovjek se još više pita o motivima takvog pothvata. Zašto ova dva filozofa pokušavaju učiniti nešto što je paradoksalno i možda nemoguće? Zašto se oni (kao i mnogi drugi veliki mislioci u povijesti filozofije) uopće bave ovom transcendentnom, znanosti nedostupnom dimenzijom zbilje?
Jedan od mogućih odgovora bio bi: Zato što je upravo ova dimenzija ono najvažnije u čovjekovu životu. Iako se o njoj ne može izreći ništa znanstveno, jedino ona pogađa čovjeka u njegovoj biti. Jer, ono o čemu govore znanosti, nije baš puno povezano s iskonskim ljudskim problemima. Ili kako to Wittgenstein formulira: “Osjećamo da, čak i kad bi se odgovorilo na sve moguće znanstvene probleme, naši životni problemi ne bi bili niti dotaknuti.” (T 6.52) A čovjek koji misli zanima se prije svega za bitne životne probleme, osobito ako je njima jako pritisnut što je bio slučaj i kod Jaspersa i kod Wittgensteina. S jedne strane, Jaspers je svojom teškom bolešcu cijelog života bio postavljen u jednu “graničnu situaciju” koja mu je bila stalan poticaj za egzistencijalno filozofiranje. Wittgensteina su, s druge strane, duže vrijeme egzistencijalno pritiskale samoubilačke misli, bojazan od ludila, te duboki osjećaj samoće i stalnog traženja. Stoga ne iznenađuje da su se obojica tako jako bavili temeljnim filozofskim pitanjima. Jer obojica su tražila nešto više, nešto trajno, postojano i pouzdano što bi moglo dati snagu i smisao životu. Ni znanosti, a ni znanstvena filozofija, koja je u to vrijeme bila dosta zastupljena, nije mogla ispuniti njihovo traženje. Oni su odbacili također i klasičnu metafiziku, jer temelj i iskon svega bića – smatra Jaspers – u njoj je postao “krutim” pojmom bitka. A takva transcendencija više ne može biti istinska transcendencija. Ontološki pojam bitka nitko ne može prihvatiti za temelj i iskon sebe samoga, jer bi bilo posve neshvatljivo, kako bi nešto tako zagonetno i tajnovito kao što je čovjek, moglo biti stvorenje nečega tako jasno shvaćenoga poput bitka u klasičnoj metafizici. Wittgenstein također odbacuje svaki znanstveni govor o transcendentnom te ide nekim drugim, vlastitim putem.
Ono pak specifično u mišljenju Karla Jaspersa i Ludwiga Wittgensteina, razlog zašto ovdje analiziram upravo njihovo mišljenje transcendentnog, jest činjenica da su oni o tom pitanju rekli nešto zaista bitno i ujedno jako slično. Prividno su ova dvojica mislilaca potpuno različita, kao da ne bi ništa imali jedan s drugim, ali ipak – čini se – da se iza ove površinske različitosti nalazi bitna egzistencijalna sličnost, osobito s obzirom na njihov stav prema neizrecivom. U onome bitnom oni se ovdje podudaraju. Tako za Jaspersa pravi objekti filozofije – čovjek i transcendencija – leže izvan podrucja znanosti. Pomoću znanosti, koje su obilježene općenitošcu i intersubjektivnošcu spoznaje, ne da se o tom ništa reći. Slično misli i Wittgenstein. Za glavni cilj svojeg Traktata on postavlja razlikovanje izmedu onoga što se može reći i onoga o čemu se mora šutjeti. Govoriti se može samo o onome što leži u podrucju (prirodnih) znanosti, dok sve ostalo on označava kao neizrecivo. Prva zajednička stvar ovih dvaju filozofa jest dakle svijest da se o pravim filozofskim (životnim) problemima znanstvenim jezikom ne može adekvatno govoriti. Ova svijest dovela je Wittgensteina konsekventno do šutnje u tim pitanjima. I Jaspers je došao do sličnih zaključaka, što če se pokazati tijekom ovog rada.
Kao nit se kroz ovo istraživanje provlači pitanje: Mora li ova spoznaja načelne nemogućnosti da se o transcendentnom nešto izreče, nužno značiti i šutnju o tome? Ili pak postoje određene metode kojima se na jedan drukciji način ipak može govoriti i o onomu o čemu se – prema strogo znanstvenim kriterijima – ne može govoriti?

Sadržaj:

Predgovor
Uvod
I. NEIZRECIVO U MIŠLJENJU KARLA JASPERSA
1. Nemogućnost mišljenja apsolutnog bitka
1. 1. Nepredmetnost bitka
1. 2. Intencionalnost
1. 3. Rascjep na subjekt i objekt
2. Filozofija i granice znanja
2. 1. Poticaji na filozofiranje
2. 2. Upitnost svakodnevnog iskustva
2. 2. 1. Zbilja
2. 2. 2. Istina
2. 2. 3. Znanje
2. 3. Znanstveno mišljenje
2. 3. 1. Znanosti i njihove granice
2. 3. 2. Znanost i filozofija
Ekskurs: Znanstvena filozofija
3. Potraga za sveobuhvatnim bitkom
3. 1. Pitanje »što«
3. 2. Filozofska fundamentalna operacija
3. 3. Sveobuhvatno
3.4. Nacini sveobuhvatnog
3. 4. 1. Sveobuhvatno koje smo mi
a) Svijest uopće
b) Empirijska opstojnost
c) Duh
d) Egzistencija
3. 4. 2. Sveobuhvatno koje je bitak sam
a) Svijet
b) Transcendencija
3. 4. 3. Um
4. Putevi k nepredmetnom bitku
4. 1. Unio mystica
4.1.1. Nadilaženje rascjepa
4. 1. 2. Šutnja mistike
4. 2. Filozofsko transcendiranje
4. 2. 1. Formalno transcendiranje
a) Preko svih kategorija
b) Negativna teologija
c) Coincidentia oppositorum
4. 2. 2. Šifre neizrecivoga
5. Jezik i neizrecivo
5.1 Pojam i funkcija jezika
5.2. Značenje
5.3. Jezik i metafora
5.4. Riječ i znak
Neuspjeh jezika
II. MISTIČNO KOD RANOG WITTGENSTEINA
1. Povlačenje granica između izrecivog i nezrecivog
1. 1. Preslikavanje svijeta
1. 1. 1. Svijet
1. 1. 2. Jezik
2. Onkraj mogućnosti govora
2.1. Logička forma
2.2. Šutnja i eticko
III. USPOREDBA MIŠLJENJA NEIZRECIVOGA
KOD JASPERSA I WITTGENSTEINA
1. Granice znanja i znanosti
2. Filozofija kao egzistencijalno traženje
3. Važnost transcendencije
4. Subjektivnost govora o transcendenciji
5. Nemogućnost mišljenja (metafizičkog) subjekta
6. Intencionalnost
7. Filozofska metoda
8. Šutnja
9. Promjena perspektive
Zaključna riječ
Popis literature
Bilješka o piscu